Procjena ekonomske vrijednosti privrednog društva ili određene imovine, kapitala i obaveza prema međunarodnim standardima procjene vrijednosti. Najčešći motivi za procjenom vrijednosti:
- priprema imovine/privrednog društva za prodaju,
- otkup manjinskih udjela u privrednom društvu od strane vodećeg dioničara,
- na zahtjev finansijskih institucija koje udjele u privrednom društvu uzimaju kao kolateral za odobrenje određenih oblika finansiranja,
- priprema privrednog društva za dokapitalizaciju ili inicijalnu javnu ponudu dionica poduzeća.
Usluga procjene vrijednosti uključuje sljedeće aktivnosti:
- priprema imovine/privrednog društva za prodaju,
- otkup manjinskih udjela u privrednom društvu od strane vodećeg dioničara,
- na zahtjev finansijskih institucija koje udjele u privrednom društvu uzimaju kao kolateral za odobrenje određenih oblika finansiranja,
- priprema privrednog društva za dokapitalizaciju ili inicijalnu javnu ponudu dionica poduzeća.
Prilikom procjene vrijednosti najčešće koristimo 3 metode procjene vrijednosti:
1. Metoda diskontiranih novčanih tokova (DFC metoda)
Metoda diskontiranog novčanog toka najčešće se primjenjuje kada imovina društva ima mogućnost generiranja prihoda odnosno neograničenosti u poslovanju, te kada postoje razumne projekcije budućeg novčanog toka za imovinu društva.
Četiri su koraka u procjeni vrijednosti trgovačkog društva pomoću metode diskontiranog novčanog toka:
- Procjena slobodnog novčanog toka za period planiranja (5 godina),
- Procjena terminalne vrijednosti,
- Diskontiranje slobodnog novčanog toka po diskontnoj stopi i
- Oduzimanje neto duga od sadašnje vrijednosti slobodnog novčanog toka.
Cilj ove metode je utvrditi buduće novčane tokove preduzeća što je tačnije moguće, diskontirati ih odgovarajućom diskontnom stopom kako bi se dobila sadašnja vrijednost tih novčanih tokova.
2. Metoda uporedivih transakcija (Comparable transactions)
Metoda uporedivih transakcija, također poznata kao metoda transakcijskih smjernica, koristi informacije o transakcijama imovinom koja je ista ili slična predmetnoj imovini da bi došla do indikacije vrijednosti. Ako se dogodilo nekoliko nedavnih transakcija, procjenitelj mora uzeti u obzir cijene identične ili slične imovine koja kotira na berzi ili je ponuđena na prodaju ako je relevantnost tih informacija jasno ustanovljena, kritički analizirana i dokumentirana.
Metoda uporedivih transakcija može koristiti dosta raznih uporedivih dokaza, također poznatih kao jedinice poređenja koje čine osnovu uporedbe. Neke od mnogih jedinica uporedbe koje se koriste u procjeni vrijednosti društava uključuju multiplikatore EBITDA (zarada prije kamata, poreza, deprecijacije i amortizacije), multiplikatore zarade, multiplikatore prihoda, i multiplikatore knjigovodstvene vrijednosti.
Ključni koraci u procesu procjene vrijednosti metodom uporedivih transakcija:
- identificirati jedinice uporedbe koje koriste učesnici na relevantnom tržištu,
- identificirati relevantne uporedive transakcije i izračunati ključne pokazatelje procjene vrijednosti za te transakcije,
- provesti dosljednu uporednu analizu kvalitativnih i kvantitativnih sličnosti i razlika između uporedive imovine i predmetne imovine,
- provesti potrebno usklađivanje, ako ga ima, pokazatelja procjene vrijednosti da pokažu razlike između predmetne imovine i uporedive imovine,
- primijeniti usklađene pokazatelje procjene vrijednosti na predmetnu imovinu, i
- ako je korišteno više pokazatelja procjene vrijednosti, uskladiti indikaciju vrijednosti.
3. Metoda usporedivih kompanija (Trading multiples)
Metoda referentnih berzanskih transakcija koristi informacije o uporedivim javnim trgovanjima koja su ista ili slična predmetnoj imovini kako bi se došlo do indikacije vrijednosti. Metoda se koristi samo onda kada je predmetna imovina dovoljno slična javno trgovanoj uporedivoj imovini kako bi poređenje bilo smisleno.
Ključni koraci u metodi smjernica uporedivih berzanskih transakcija su:
- identificirati metriku procjene vrijednosti/uporedive dokaze koje koriste učesnici na relevantnom tržištu,
- identificirati relevantne smjernice uporedivih berzanskih transakcija i izračunati ključne pokazatelje procjene vrijednosti za te transakcije,
- provesti dosljednu usporednu analizu kvalitativnih i kvantitativnih sličnosti i razlika između usporedivih berzanskih transakcija i predmetne imovine,
- provesti potrebna usklađivanja s pokazateljima u procjeni vrijednosti da odražavaju razlike između predmetne imovine i usporedive javno trgovane imovine,
- primijeniti usklađene pokazatelje procjene vrijednosti na predmetnu imovinu, i
- ako je korišteno više pokazatelja u mjerenju procjene vrijednosti, odrediti težinu indikacije vrijednosti.